Cipelići

Kada se zatvore vrata podruma i spusti se prašina, nastaje magija. Cipelići se bude iz svog sna, a za sve ostalo se postara mašta. Krojenje, gradiranje, šivenje… Kapetan Cokulić, Skituljko, Pirueta, Popka Bebić, Čarli i Šljapko Lokvić – Dragan, Mića, Slavka, Olgica, Ivan i Milan.

Nadomak Novog Sada, 15 kilometara severnije, nalazi se selo Kać. Sve ulice su slične, sve kuće jednospratnice u nizu. Pod senkom broja 30 krije se „Vila Promaja“, jedina kuća u selu koja se razlikuje. Ne samo po izgledu, već i po onome šta se u njoj svakodnevno odigrava.

Porodica Vilovski se cipelarstvom bavi već treću generaciju za redom. Ovaj stari zanat je ispekao deda Stevan kao šegrt kod jednog poznatog majstora u Novom Sadu. Svoj prvi par cipela prodao je davne 1958. godine. Naslednici, Dragan i Mića, su razvili zanat da postane ono što je sad, jedinstvena delatnost u današnje vreme. Njihova radionica devedesetih godina dobila je ime „Cipelići“, po ugledu na istoimeni crtani film. Njih četvoro, Dragan, Mića, Slavka i Olgica, dobili su imena junaka od deda Steve. Kada su stasali Draganovi sinovi, Milan i Ivan, radionica je postala bogatija za još dve člana: Šljapka Lokvića i Čarlija.

Nekada su Vilovski imali veliku radnju u centru Kaća koja je bila nadaleko poznata. Vetrovi krize su ih oduvali kao i većinu sitnih zanatlija. Od tad, oni se bave samo proizvodnjom muške obuće po narudžbini. Kažu da se ženska više ne prodaje kao ranije.

U podrumu dvospratnice, gde nastaje čarolija, ne izgleda sve tako magično. Cela prostorija ispunjena je glomaznim mašinama, postavljenim po tačnom redu. Na istočnom zidu nalazi se uramljena slika deda Steve u obućarskom mantilu. Na ostalim zidovima su slike modela cipela kao i junaka pomenutog crtanog filma. Polica sa alatom je pored štanc mašine, od koje počinje proces pravljenja cipela.

Dragan Vilovski započinje izradu cipela biranjem kalupa koji će odrediti krajnji produkt. Kad-kad ručno, kad-kad mašinski, on noževima  kroji kožu za model koji je izabrao. Zatim je oblikuje Štanc mašinom i prebacuje na Širf mašinu kojom tanji ivice kalupa. Tu na scenu stupa majstor Mića koji započinje „montažu“ Cvik i šivaćom mašinom. Posle njih dolazi proces lubovanja, tj. navlačenja lica modela na kožu. Onda on prelazi za Pat automat kojim izrađuje pete i spaja ih ekserima sa kožnim modelom. Milan i Ivan Drac mašinom skidaju prvi deo kože, greju joj lice i presvlače đonove budućih cipela. „Četka“ je završna faza u procesu izrade svake cipele, koju obavljaju Slavka i Olgica.

Čekajući da ženska ruka da svoj doprinos najfinijem delu posla, Dragan i Mića sede ispred radionice i prisećaju se vremena kad je sve bilo drugačije. Nekad se za njihove cipele znalo čak i u Italiji, a danas ih oni izrađuju pretežno vernim mušterijama. Pored svega su uspeli da očuvaju tradiciju i ostanu jedinstveni, jer se danas retko ko ozbiljno bavi ovim poslom. Dok ispijaju poslednje gutljaje kafe, iz radionice izlazi ostatak porodice Cipelića, noseći tek nastali par muških cipela: „To je za čika Ljubu. Naručio ih je pre dva dana. Malo smo kasnili,  ali biće zadovoljan.“ , govori Mića, spuštajući šoljicu kafe na sto. Na kapiji se začulo zvono i svi su pogledali ka ulazu, na kom je stajao upravo Ljuba. Zagonetno se nasmešio, gledajući u svoju porudžbinu. „Dragane, nadam se da će i ove služiti kao i prethodne. Nadica se interesovala kad ćete početi da pravite ženske cipele?“

Dragan se setno osmehnuo i rekao: „ E, moj Ljubo… da je bar više žena kao što je Nadica.“

Zatvaraju se vrata od podruma i spušta se prašina, prestaje magija. Cipelići tonu u san, a za sve ostalo će  se postarati mašta. Krojili, gradirali, šili, sve po redu i ovoga dana… Kapetan Cokulić, Skituljko, Pirueta, Popka Bebić, Čarli i Šljapko Lokvić – Dragan, Mića, Slavka, Olgica, Ivan i Milan.