ZDRAVLJE SE NE KRIJE U PILULI, VEĆ U SVAKODNEVNOJ FIZIČKOJ AKTIVNOSTI

Otkako je upisala arhitektonski fakultet pre godinu i po  Marija Jović se ugojila deset kilograma, a na lekarskom pregledu su joj ustanovljene lordoza i kifoza koje ranije nije imala. „Od upisa fakulteta na ovamo konstantno sam u nekoj žurbi i imam puno obaveza. Iako non-stop nešto radim i gotovo da nemam prazan hod, kilogrami se gomilaju. Prestala sam da treniram pre godinu i po. Još više od kilograma me brine to što primećujem kako neaktivnost negativno utiče na moje emocije, fokus, koncentraciju…“

Moderan čovek danas živi brže nego ikada. Međutim, brz način života ne podrazumeva i fizičku aktivnost. „Bilo da se radi o poslu za kompjuterom, učenju ili obavljanju drugih zadataka, moderne obaveze nam sve više nameću sedentarni položaj. Savremen čovek je prilično zauzet i ima iluziju da je aktivan jer ide sa sastanka na sastanak, uči, radi, vozi se kolima, gradskim prevozom, liftom i sve to obavlja u kratkim vremenskim rokovima. Međutim, sve ove aktivnosti isključuju čovekovu prirodnu potrebu za kretanjem. Ljudi danas ne žive u skladu sa svojom biološkom prirodom koja podrazumeva dosta kretanja“, ukazuje licencirani personalni i krosfit trener Dragutin Mrdak.

Osim što šteti muskulaturi, koštanom sistemu i celokupnom fizičkom zdravstvenom statusu, fizička neaktivnost vodi do niza mentalnih i psihičkih poremećaja poput slabe koncentracije, depresije i češćih napada anksioznosti.

 

             LOŠ ZDRAVSTVENI KARTON SREDNJOŠKOLACA

Istraživanje profesora i saradnika sa Medicinskog, Filozofskog i Fakulteta sporta i fizičkog vaspitanja u Nišu sprovedeno na populaciji od 500 srednjoškolaca među kojima su bili fizički aktivni i neaktivni jasno pokazuje da je prva grupa u značajnoj meri ređe podložna oboljevanju u odnosu na nesportiste. Naime iz zdravstvenih kartona srednjoškolaca moglo se zaključiti da nevežbači imaju slabiji imunitet i češće oboljevaju, što se posebno odnosi na respiratorne infekcije kojima su tri puta podložniji nego li vežbači.

Usled sve više vremena koje mlada populacija provodi uz nove tehnologije, posebno zabrinjava činjenica da školski, ali već i predškolski uzrast ima sve više problema poput skolioze, kifoze i lordoze (deformiteti kičmenog stuba). Kompjuteri i telefoni omogućuju deci da danas mogu da se zabavljaju sama i da imaju manju potrebu za odlaskom u školsko dvorište ili izlaskom na ulicu sa loptom i drugarima, što vodi do atrofije mišića koji ne mogu da obezbede pravilno držanje tela, na šta upozorava dečiji fizijatar Hristina Čolović. „Ukoliko nemamo odgovarajuću mišićnu potporu koja će držati naš kičmeni stub u pravilnom položaju dok sedimo, naš skeletni sistem će patiti. Mišiće i pravilno držanje možemo steći jedino vežbanjem, a to će nam pomoći da i naš sedeći stav bude daleko kvalitetniji. S obzirom na to da na sve manje zastupljenu fizičku aktivnost kod mladih, rezultati na školskim pregledima gde sve češće dijagnostifikujemo skoliozu, lordozu, ravne tabane ili kifozu uopšte nisu čudni, ali jesu zabrinjavajući i pozivaju na promenu“.

Osim problema koštanog i imunološkog sistema, fizički neaktivne osobe češće imaju probleme poput dijabetesa, povišenog krvnog pritiska, drugih kardio-vaskularnih smetnji ili nepravilog rada endokrinih žlezdi što se posebno odražava u starijem dobu.

           VEŽBANJE JE ŠTIT ORGANIZMA OD SVAKODNEVNOG STRESA

Stres, neredovni i nekvalitetni obroci kao i nedostatak kretanja umeju da naprave pravu pometnju kada je u pitanju nivo hormona u krvi čoveka, na šta upozorava licencirani trener Dragutin Mrdak. „Stres nije samo kada nas neko iznervira, stres je i kada preskočimo doručak ili kada za večeru pojedemo celu čokoladu. Sve to utiče na naš organizam koji predstavlja laboratoriju u kojoj je najvažnije održati nivo hormona u krvi u balansu. To su hemijski procesi, koje ukoliko poznajemo možemo iskoristiti na putu do zdravlja ili ih pak zanemariti i upasti u grupu podložnih dijabetesu, visokom krvnom pritisku i drugim metaboličkim oboljenjima“.

 Redovna aktivnost umerenog intenziteta i dobra fizička kondicija poboljšavaju sposobnost uma da izdrži svakodnevne stresove jer umanjuje reakciju organizma na stresne situacije i snižava nivo hormona stresa u krvi – kortizola. Osim što snižava nivo ovog hormona, vežbanje povišava nivo dopamina, seratonina i endorfina koji su poznatiji kao hormoni sreće i zadovoljstva. Ovi hormoni nam pružaju više energije i životni optimizam.

Američka istraživanja, takođe, pokazuju da vežbanje može da ublaži simptome predmenstrualnog sindroma i depresije kod žena u tom periodu, što je usko povezano sa hormonima.

            SATOM FIZIČKE AKTIVNOSTI PROTIV SUICIDNIH MISLI

Još kod starih Grka je bilo poznato da je fizička aktivnost ključna karika čovekovog psihofizičkog, duhovnog i mentalnog zdravlja. Sam nedostatak iste utiče negativno na čovekov psiho-mentalni status, a kada na sve to dodamo brz način života, stres, umor, negativne emocije i lošu ishranu fizička aktivnost se čini još potrebnijom.

 Depresivna stanja se mogu definisati kao tuga, smanjeno samopouzdanje, pesimizam, osećanje  beznađa  i  očajanje. Simptomi  su raznovrsni, od različitih bolova, razdražljivosti,  nekritičnosti do povlačenja  u sebe i povremenih suicidnih misli. Svetska zdravstvena organizacija je stavila depresiju na četvrto mesto najurgentnijih zdravstvenih problema u svetu.

Vežbanje oslobađa od stresa, podstiče hormone zadovoljstva, podstiče kreativnost i opušta od napetosti u umu i mišićima, što svakako blagotvorno deluje na depresivna stanja. Međutim da li je vežbanje dovoljno da bismo se izlečili od težih oblika depresije?

          Psiholog Olivera Tanasković navodi da kod teških i umerenih oblika depresije, gde dominiraju suicidne misli, uz vežbanje se obavezno savetuje uzimanje medikamenata propisanih od strane stručnog lica. „Kod blagih oblika depresije je nešto drukčije. Tu fizička aktivnost ne predstavlja samo preventivu od težih stanja, već predstavlja i efikasan lek“.

           Međutim, profesor Majkl Blumental i saradnici iz Bostona su 2007. sproveli studiju u kojoj su dokazali da čak i teži oblici depresije mogu biti izlečeni približnom efikasnošću i lekovima i uz pomoć fizičke aktivnosti. Naime, kliničku populaciju sa težim depresivnim poremećajem su podelili u nekoliko grupa, od kojih je jedna uzimala medikamente prepisane od strane psihijatra, dok je druga bila bez medikamenata, ali je imala redovno organizovanu fizičku aktivnost. Od svih metoda lečenja koje su primenili ovde dve metode su pokazale najbolje rezultate kod pacijenata, gde su simptomi depresije nestali ili bili znatno ublaženi kod 45 odsto ispitanika koji su bili fizički aktivni, dok je kod ispitanika na medikamentima taj procenat iznosio samo 2 odsto više. Drugi istraživači, pak, kod težih stanja preporučuju lekove kao obavezno sredstvo.

              Smanjenje depresivnih simptoma usled redovnog vežbanja umerenog napora posebno se efektivnim pokazalo kod obolelih od HIVa. Preporuke autora ovog istraživanja je da se vežbanje obavezno uvrsti u program rada sa obolelima od HIVa. Zapanjive rezultate na poboljšanje psihičkog stanja dao je i sličan tretman kod pacijenata na hemodijalizi.

               Iako umerena fizička aktivnost čuva čovekovo psihičko i emotivno zdravlje, profesorka antropomotorike Katarina Herodek upozorava da preterano fizičko vežbanje može imati i negativne efekte. „Neki pojedinci mogu postati zavisni od vežbanja i to može dovesti do poremećaja raspoloženja. Naročito su česti poremećaji raspoloženja kod sportista u stanju pretreniranosti“.

               Primećeno je da su manje depresivna ona deca i tinejdžeri koji su aktivniji i da aktivnost smanjuje rizik od nastanka depresije u kasnijem životnom dobu. Fizički aktivni znatno ređe razvijaju zavisnost od alkohola, narkotika, kocke i bolje su socijalno integrisani.

I MOZAK SE RADUJE ŠETNJI I VEŽBANJU

Fizičko vežbanje ima izuzetno snažan uticaj na aktivnosti koje uključuju planiranje, pamćenje i istovremeno obavljanje više zadataka, što su dokazali istraživači Univerziteta u Ilionoisu. Po njihovom mišljenju fizička aktivnost ne samo da sprečava slabljenje funkcije mozga nego je može i značajno poboljšati. Istraživači su takođe zabeležili da fizički aktivni ispitanici bolje uče i da se kod njih usporava starosna degeneracija mozga. Povišen dotok krvi, a samim tim i kiseonika u mozak utiče na bolje rasuđivanje, razmišljanje, učenje i kreativnost, kao i mentalnu jasnoću i efikasnost.

          Stariji ljudi koji vežbaju tri ili više puta nedeljno ređe oboljevaju od Alchajmerove bolesti i starosne demencije. Ljudi koji su redovno vežbali, imali su 30-40% manji rizik od razvijanja demencije. Čak i laka fizička aktivnost, kao što je šetnja, pomaže da se izbegnu ili odlože prvi simptomi ovih bolesti.

            Ne treba zanemariti činjenicu da vežbanje poboljšava kvalitet sna što štiti naš mozak i povećava energiju.

NIJEDAN MEDIKAMENT NE MENJA FISKULTURU

           Fizičkom aktivnošću oblikujemo svoje telo i poboljšavamo fizički izgled sa čim uporedo raste i samopouzdanje i sigurnost u sebe.

„Samom činjenicom da si uradio nešto što ranije nisi mogao postižeš osećaj uspeha, a to odlično deluje na samopouzdanje. Osim toga, trening nas uči odgovornosti, upornosti i istrajnosti što se preliva na sve segmente života“, ističe Mrdak.

Fizički utrenirane osobe se lakše snalaze u adaptibilnim promenama, bolje se osećaju i kod njih je prisutnija životna energija i želja za radom.

Studentkinja ekonomije Anđela Tričković podelila je svoje iskustvo vezano za fizičku aktivnost. „Moja fizička aktivnost se svodi na što više šetanja, povremenu jogu. Idem pešaka gde god mogu. A jogu upražnjavam ujutru jer se tako osećam bolje u toku celog dana i imam više energije. Fizička aktivnost utiče, pre svega, na moje raspoloženje. Mislim da što je osoba više fizički aktivna, to će biti aktivnija i u drugim segmentima života“.

            Kad su u pitanju deca kod njih fizičku aktivnost posebno prati formiranje pozitivnog stava o sebi. Ona je kod dece uglavnom motivisana doživljajem uživanja u aktivnosti, što pokreće unutrašnju motivaciju i osećanje ličnog zadovoljstva.

        Vežbanje, a samim tim i dobra fizička kondicija pozitivno utiču na svest o sopstvenoj vrednosti bez obzira na uzrast i pol. Kroz smanjenje telesne mase, povećanje snage i izdržljivosti osoba formira bolje mišljenje o sebi i svom telu.

          Još jedan veliki plus koji nikako ne treba ostati nepomenut je da vežbanje povećava društvenu aktivnost i smanjuje osećaj usamljenosti i izolacije, što pogotovu važi za bilo koji vid grupnih treninga.

          S obzirom na to da je u školama sve više gojazne dece, da se dijabetes pojavljuje u sve ranijem uzrastu, a da odrasli češće nego ikada pate od napada depresije, anksioznosti i panike, jasno je da, bez obzira na godine, fizička aktivnost treba da predstavlja sastavni deo života svakog čoveka.  Svetska zdravstvena organizacija je predvidela da će do 2020. godine depresija, anksioznost i stres biti glavni uzročnici smanjenja kvaliteta života i skraćenja životnog veka kod ljudi. Poboljšanjem i očuvanjem rada mozga, dovođenjem hormona u balans, pozitivnim efektom na čovekovo psihičko i emotivno zdravlje, fizička aktivnost čini ono što ni jedna pilula ne može.