Планина Мучањ

Planina Mučanj je najviši vrh Zlatibora. Nalazi se u blizini sela Katići koje je udaljeno 30km od grada Ivanjice. Prođu se Katići i prvo desno skretanje je za Mučanj, put do vrha je makadamski. Priroda divlja i netaknuta, a vazduh čist, planinski.
Prema legendi Mučanj je dobio ime zahvaljujući Svetom Savi, jer se mnogo namučio dok se popeo do vrha. Ispod samog vrha Mučnja nalazi se česma poznata kao „Savina voda“ za koju meštani veruju da je čudnovata, sveta i lekovita. Prema jednom predanju, nakon što se popeo do vrha planine, Sveti Sava se molio Bogu da mu da vode jer je bio žedan i umoran. On je nosio štap jer je mnogo pešačio, i tim štapom je udario u kamen odakle je potekla voda koju danas zovu „Savina voda“.
Mesto gde se nalazi česma ograđeno je velikim kamenjem, a na jednom kamenu sa desne strane česme ocrtava se krst za koji kažu da samo vernici vide. Na tom kamenju se nalazi veliki gvozdeni krst kao naznaka da je česma tu, a unutra iz česme teče hladna voda kap po kap. Pored česme se nalazi mali poslužavnik na koji ljudi ostavljaju papirni novac ili metalne dinare, koji tu dugo stoje i niko ih ne dira pa su zbog toga pohabani i uništeni. Okolo, pored same česme, na česmi ili na zemlji nalazi se po nešto od odeće, dečija majica, marama ili čarapa, odeća koju ljudi ostavljaju jer veruju da ih Sveti Sava tako čuva. Po neka mala ikonica, izgorela sveća i flaša za vodu.
Mala uska stazica vodi od Savine vode do hlada okruženog drvećem gde se nalazi mali drveni sto i drvene klupe, levo nagore se nalazi jos jedna uska staza koja vodi do najvišeg vrha Mučnja. Na tom malom dvenom stolu nalaze se ugravirani potpisi, imena, simboli, datumi ili godine… Okolo na stablima drveća takođe se nalaze ugravirana imena i datumi prekriveni smolom.
Sa planine Mučanj mogu se videti planine Jelica, Ovčar, Javor, Golija, Gradina i Češalj. Izmedju planina Češalj i Gradina naziru se ostaci neke ruševine za koju kažu da je pripadala srpskoj despotoci Irini, ženi despota Đurđa Brankovića, u narodu poznatoj kao Prokleta Jerina. Staza levo vodi do najvišeg vrha Mučnja, tačnije Jerininog grada nadmorske visine 1534m . Ova staza nije označena pa se nekako ide po osećaju, zarasla je i prepuna trnja i izlomljenih grana od drveća. Jerinin grad je upravo dobio ime po Prokletoj Jerini, jer je ona izazivala strah u ljudima, smatrali su da je zla, da donosi nesreću ljudima, a oni su se plašili da će ih zazidati u neku od svojih građevina.
Na Mučnju se nalazi Glatka stena na nadmorskoj visini od 1224 metra a ispod nje pećina četničkog komandanta, Bože Javorca. Smatrali su ga jednim od retko hrabrih ljudi pa je zbog toga bio vođa četnika. Prema nekoj legendi kada je bio dete njegova majka je izvadila njegov prvi zub, zamotala ga u maramu i zakopala u zemlju. Pošto je bila bolesna i svesna da će umreti rekla mu je da ako se zarati da iskopa taj zub i prišije ga blizu srca jer ga tako nijedan metak neće pogoditi. Ta pećina u kojoj se krio Božo Javorac nalazi se u steni do koje je teško spustiti se. Sama pomisao sići do pećine izaziva strah. Uzak i jedva primetan ulaz, zarastao u korov ne uliva sigurnost. Previše mraka, hladnoće i tame. Okolo u blatu po neki veći kamen, ili neki trag šape neke divlje životinje koja se tu skriva.
Mučanj nudi pogled na planinu Javor, Češalj, Goliju, Jelicu, Ovčar i Gradinu. Kao i na njive, šume i livade na kojima se naziru čobani sa svojim ovcama ili kravama, i psom koji trčkara pored njihovih štapaova ili za stadom. Svi ti prizori spajali su se negde u daljini i izgledalo je da neko, tamo daleko, može sa zemlje da rukom dohvatiti nebo. Očarava taj prizor, sve je bilo mirno i tiho. Na pustim i uzoranim njivama nikoga nije bilo. Iznenada pogled na taj prekrasan predeo odvlači zalazak sunca. Eh ti romantični zalasci sunca…Samo im se prepustite i uživajte u prelepim čarima prirode okupane poslednjim zracima sunca.
Njime su prošle mnoge stope ali Mučanj je i dalje neistražen u svakom pogledu i treba ga upoznati. Takva priroda budi mir i spokoj a uz svež i čist vazduh na par minuta opuštamo svoje telo i misli i ne razmišljamo. Priroda je nešto najlepše, nezamenjivo.