Dve velike ljubavi košarka i tenis

U razgovoru sa bivšim studentom našeg fakulteta i momkom koji je kao relativno mlad novinar doživeo dosta uspeha, saznali smo neke stvar i njegovim počecima kao i neke stvari koji bi mogle biti korisne za sve mlade novinare.

1. Završili ste Fakultet politčkih nauka, profesorka Sanja Domazet je ispričala anegdotu gde ste želeli da pišete samo o tenisu, a pored tenisa velika ljubav Vam i je košarka, koja je veća?

Teško je odlučiti, ali ako bih morao, opredelio bih se za košarku. Oba sporta sam voleo od najranijih dana, i da gledam i da igram, a sada i da o njima pišem.

Volontirali ste na b92, a potom prešli na Sport klub, iz kog razloga?

I šta znači “volontirali ste na B92“, nisam volontirao osam godina, nego radio

Najveći razlog jeste želja za novim izazovom, kao i to što mislim da je Sport klub zaista pravi izazov u svakom smislu. Već sada imamo ozbiljnu redakciju sa mnogo odličnih novinara, sada smo u fazi uhodavanja mašinerije, želimo da napravimo najbolji sportski sajt u regionu. Čvrsto verujem da ćemo u tome i uspeti, to me pokreće i probudilo je u meni novu dimenziju entuzijazma. Jednostavno, posle deset godina mi je bila potrebna promena, došlo je do malog zasićenja.

Učestvujete u sastavljanju novog sajta Sport klub, možete li da ispričate nešto o tome?

Naš cilj, kao što rekoh gore, jeste da napravimo najbolji sportski sajt u regionu i u tom smislu okupljamo ekipu najboljih novinara. Radimo 00-24 i izdvajamo se po brojnim stvarima – za nešto više od dva meseca novog sajta imamo više od 100 autorskih tekstova (analiza i intervjua), ekskluzivne video materijale, ali i ono osnovno, pravovremene vesti. Tu je i servis za praćenje utakmica uživo, slično kao na Flashscore.com, dakle mnogo noviteta koje će publika tek naučiti jer se do sada u regionu nije susretala ni sa čim sličnim.

Radili ste intervju sa mnogim sportistima i ljudima u sportu, Novakom, Dženkinsom, Zazom Pačuliom, Svetislavom Pešićem šta smatrate svojim najvećim uspehom i zašto?

Generalno su mi osnovni kriterijumi kvalitet intervjua, tj. sadržaj samog razgovora, i “veličina“ sagovornika. Mislim da se to najbolje poklopilo na intervjuu koji sam radio sa Novakom Đokovićem na Rolan Garosu 2015, kada sam osetio i da je njemu zanimljivo – nema ništa lepše nego kada drugačijim pitanjima stimulišeš i otvoriš sagovornika, onda je to pravo uživanje.

Bilo je još mnogo intervjua kojima sam veoma zadovoljan – sa Miškom Ražnatovićem, Radetom Zagorcem, Bobanom Marjanovićem jedan davni, Nikolom Jokićem, Milošem Ninkovićem, Magnusom Normanom, kratki sa Gaelom Monfisom… U poslednje vreme izdvojio bih razgovore sa Nemanjom Bjelicom i Sašom Obradovićem, možete ih pročitati na sajtu Sport kluba.

Kako ste došli do toga da intervjuišete Novaka?

Bila je to duga borba. Prvo sam kontaktirao njegove PR predstavnike u Srbiji, koje poznajem prilično dobro. Onda smo tražili najpogodniji termin s obzirom na to da Đoković ima neverovatan broj obaveza van terena. Pa je onda trebalo da se poklopi da možemo da razgovaramo nešto duže, da se sa time saglase i njegovi inostrani PR predstavnici. Da skratim priču, izbor je pao na taj RG 2015. godine. Imao sam dogovor za deset minuta, razgovarali smo posle meča drugog kola i Đoković je još jednom pokazao veličinu – razgovarali smo čak 22 minuta, zamolio sam ga za još nekoliko pitanja i on je rekao PR-u da će odgovoriti. Pri tom su njegovi odgovori skoro uvek jako dobri za novinara jer je vrlo inteligentan i može da se snađe i sa komplikovanijim pitanjima.

 Sta mislite da je najviše uticalo na to da uspete da radite ono što volite?

Odgovor se sadrži u pitanju, upravo to što volim ovaj posao toliko omogućilo mi je da budem zadovoljan sobom i svojom profesijom, a koliko sam uspešan, to je ipak na drugima da procene. Još u gimnaziji sam počeo da dolazim u B92, imao sam sreće da radim sa Vladimirom Novakovićem i Milošem Šaranovićem, ljudima od kojih sam mnogo naučio i novinarski i ljudski. Uz trud, entuzijazam i konstantno ulaganje u sebe, došle su i neke nagrade poput tih putovanja, intervjua, autorskih tekstova, to je ono čemu svaki novinar treba da teži po mom mišljenju.
Neki savet za buduće kolege kako da budu uspešni novinari?

Čitajte, mnogo čitajte. Previše je ljudi koji bi da se bave novinarstvom, a ne poznaju pravopis i gramatiku na pravi način niti imaju širok rečnik. To je pod broj jedan, a broj dva jeste da budu strastveni u vezi sa konkretnom oblašću kojom se bave (sport, politika, kultura…). I da ih entuzijazam nikada ne napušta.